Početkom ove godine potiho se desila izmjena jedne vrlo bitne zakonske odredbe povezane sa izgradnjom vjetroelektrane i to one koja je definirala zaštićeni obalni pojas – odredba koja je izričito zabranila gradnju vjetroelektrana na otocima. Od 2007. godine zaštićeno obalno područje mora bilo je iznova definirano u tada novom Zakonu o prostornom uređenju i gradnji. U njemu se zaštićeni obalni pojas (ZOP) definirao kao pojas kopna 1000 m od obalne linije, pojas mora 300 m od obalne linije i svi otoci. S obzirom da je definirano da se unutar ZOP-a, između ostaloga, ne smiju graditi vjetroelektrane, time je ova zakonska odredba priječila gradnju vjetroelektrana na otocima. S obzirom na potencijale vjetra kojima otoci raspolažu, kao i potrebu za električnom energijom na istima, ovo bi trebao biti signal lokalnim zajednicama da u prostorne planove na otocima, tamo gdje to ima smisla, ugrade i područja za iskorištavanje energije vjetra, te time potaknu razvoj vjetroelektrana. Za ovakvu promjenu zakonske regulative zalagali su se mnogi tokom zadnjih godina, a malo prije izmjene zakonske odredbe poziv na izmjenu iste upućen je i sa konferencije o energetskim zadrugama na otoku Krku. Ostaje problem nespretne i nedovoljno precizne formulacije u zakonu o”iskorištavanju snage vjetra za električnu energiju”, koja u obzir ne uzima rastuće i nadolazeće tržište malih vjetroagregata za primjenu u urbanim sredinama. Možda vjetroelektrana Ravne1 na otoku Pagu ipak neće ostati i jedina hrvatska vjetroelektrana na otocima u godinama koje dolaze.

P www.vjetroelektrane.com

Autor: Edo Jerkić