Energija sunca u Vašem domu – HAUSBAU br.77

Energija sunca u Vašem domu – HAUSBAU br.77

Solarno grijanje nije namijenjeno isključivo tuširanju i pranju – danas je to dugoročno provjerena tehnologija sa standardnom opremom, a velika većina obitelji koja posjeduje solarne ćelije na krovu, tako dobivenu toplinu koristi i kao potporu grijanju kuće. U ovom tekstu saznajte na što je bitno pripaziti prilikom odabira i projektiranja i u kojim slučajevima se solarno grijanje uopće isplati.

 

Najčešće pitanje vlasnika glasi: da li je naš krov prikladan za montažu solarnih kolektora usprkos tomu što živimo u kontinentalnom dijelu? Intenzitet sunčanih zraka u kontinentalnom dijelu dovoljno jak da bi solarni paneli radili učinkovito svoj posao. U Hrvatskoj se solarni kolektori uglavnom najvećim dijelom koriste individualno u obiteljskim kućanstvima mahom za zagrijavanje PTV, iako su geografski uvjeti i broj sunčanih dana puno bolji, nego primjerice u Njemačkoj. Razlog treba tražiti u nedostatnoj informiranost i još uvijek visokoj cijeni solarnih sustava.

U osnovi položaj krovišta prema jugoistoku ili jugozapadu s nagibom krova od 20 do 60 stupnjeva osigurat će najbolji položaj za postavljanje solarnih kolektora i omogućiti upijanje i niskog zimskog sunca. Optimalno instalirana kolektorska površina usmjerena je prema jugu pod nagibom od nekih 45 stupnjeva što ponajviše ovisi o položaju samog objekta. Važno je izbjeći sjene od krošnji, kamina ili susjednih zgrada jer one utječu na smanjeno upijanje solarne energije.

Kada se sunce sretne s kolektorom

Solarno termički sustav pretvara sunčevu energiju u iskoristivu toplinu za zagrijavanje potrošne tople vode i za potporu sustavu grijanja kuće. Kod obiteljskih kućanstava takav sustav obično se sastoji od tri glavne komponente: solarnog kolektora, solarne regulacije i spremnika tople vode s izmjenjivačem topline.

Prva solarna stanica smještena je na krovu u obliku montiranih solarnih kolektora koji mogu biti ravni pločasti (češće) ili cijevni vakuumski, spojeni serijski ili paralelno. Kolektor služi za sakupljanje sunčeve topline koja se prenosi na prikladni tekući medij koji grije vodu. Pločasti kolektori sastoje se od tzv. apsorbera najčešće u obliku tamnog metalnog lima koji je čvrsto povezan uz pomoć dugačkih sustava toplinski provodljivih cijevi. Pločasti kolektor je zaštićen reflektirajućim pokrovom od posebnog stakla koji zajedno s toplinskom izolacijom svodi gubitak topline u kolektoru na najmanju moguću mjeru. Okvir kolektora u pravilu je izrađen od metala, ali može biti i od plastike ili drveta.

Kod cijevnih vakuumskih kolektora radi se o većem broju staklenih cijevi koje zajedno čine površinu kolektora. Pojedine cijevi ispunjene su vakuumom kako bi se smanjili toplinski gubici. Apsorber koji je u ovom slučaju umetnut u svaku pojedinu cijev u obliku metalne niti, vrlo često može se lagano zakrenuti da bi se osigurao što bolji položaj prema suncu.

Uz pomoć vakuumskih cjevastih kolektora moguće je ostvariti izrazito visoke temperature pa je kod iste potrebe za energijom potrebna manja kolektorska površina. Osim toga ovu vrstu kolektora moguće je postaviti vodoravno na zid kuće pa im je cijena zbog svega navedenoga znatno veća od pločastih kolektora.

Solarno grijanje je u modi

Za razliku od Hrvatske, u Europi gotovo svaki drugi ugrađeni solarni sustav služi i kao potpora zagrijavanju doma. Takvi solarni sustavi koji se još nazivaju i kombinirani solarni sustavi, kod uobičajenih dimenzija ovisno o izolacijskom standardu objekta, mogu pokriti 15 do 30% ukupne potrebe za toplinom, a kod niskoenergetskih i pasivnih objekata taj postotak se može kretati između 40 i 70%. Moguće je ostvariti i 100%, ali je financijski zahtjevno i neisplativo pa se iz tog razloga solarni sustav uvijek kombinira s nekim drugim izvorom topline bilo da je riječ o plinu, loživom ulju ili drvenim briketima.

Kombinirani solarni sustavi u prijelaznim dobima mogu bez problema zagrijati kuću, a tijekom zime povećati radnu temperaturu toplinskog kotla. Osobito efikasno rade u objektima s odličnom toplinskom izolacijom i niskom početnom temperaturom zagrijavanja (npr. objekti s podnim grijanjem).

Solarni sustavi kao potpora grijanju koriste veće kolektorske površine (od 9 m2) i spremnike većeg volumena (često od 800 do 1000 litara) koji koriste samo za pripremu tople vode. Sama izvedba takvog sustava individualno se prilagođava svakom objektu ponaosob.

Kvalitativno visoko učinkoviti solarni sustavi mogu još i nakon 30 g. korištenja proizvoditi toplinu, a troškovi održavanja relativno su im skromni. Usprkos tome, trebaju biti redovito servisirani od strane stručnog osoblja u što spada kontrola tlaka i solarnog medija što se može spojiti s godišnjim servisom toplinskog kotla. Na kraju da li i koliko se isplati ugradnja solarnog sustava, mora procijeniti svatko sam za sebe u odnosu na uvjete u kojima živi.

 

razlozi koji idu u prilog
solarnom sustavu su:

– Neovisnost o ulju i plinu

–  Čuvanje fosilnih zaliha za buduće generacije

– Doprinos zaštiti okoliša zbog smanjene emisije CO2

– Lijep osjećaj kod grijanja i tuširanja

–  Korištenje obnovljivih izvora energije sukladno novim propisima

–  Pozitivne poratne informacije oko doprinosa kod potrebe za primarnom energijom

 

Montaža na ili u krov, spremnici topline, više pronađite u HAUSBAU br.77 

Share